U jednom trenutku tražili su nekoga kome bi dali priliku na lokalnom radiju.
Profesor je rekao da zna točno koga trebaju i poslao mene. Tako sam sa 16 godina prvi put sjela za mikrofon. I tu je zapravo sve počelo.

Kasnije dolazi i televizija, opet preko preporuke. Tražili su mlade ljude, a dva iskusna televizijska imena preporučila su mene.

Iza mene je više od 15 godina televizijskog iskustva i vođenja informativnih emisija uživo, od Nove TV do N1.
Rad uživo naučio me brzini, strukturi i odgovornosti za svaku izgovorenu rečenicu.

Nakon toga, u kasnim tridesetima upisujem studij socijalne politike na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, a u četrdesetima ga i završavam. Prije toga sam završila Odnose s javnošću. To nije bilo samo formalno obrazovanje. Dalo mi je širu perspektivu u razumijevanju ljudi i onoga što se događa iza rečenice.

Upravo tu se počeo oblikovati način na koji danas radim.
Ne vjerujem da je dobar nastup stvar teorije i naučenih obrazaca. Puno više toga već postoji u nama. U načinu na koji razmišljamo, govorimo i reagiramo. Upravo to nas čini drugačijima. I upravo po tome nas ljudi pamte.

Zato se moj rad ne temelji na ispravljanju ljudi, nego na prepoznavanju njihovih potencijala i osnaživanju da budu svoji u nastupu.